(David Crystal, Txtng: The Gr8 Db8, Oxford University Press, 2008, ix + 239 str.)

Knjiga Davida Crystala Txtng: The Gr8 Db8 nastala je u “zlatno doba” SMS poruka. Početkom 21. stoljeća SMS poruke postale su jedan od uobičajenih “kanala” komunikacije. Počeli su ih koristiti i mladi i stari, i za poslove i za zabavu. Mogućnosti koje su pružale SMS poruke izgledale su neograničene. SMS poruke mogle su služiti za dogovaranje termina sastanaka, obavještavanje o raznim događajima i promjenama, čestitanja, svađe, ljubavne razgovore, pa i “opasne” poslove, o kojima piše i Crystal (str. 28), kao što su prekid ljubavne veze – čak se spominje mogućnost prekida šerijatskog braka – ili otpuštanje radnika iz kompanije. SMS poruke su fenomen koji ima tehnološku, sociološku, psihološku, ekonomsku i lingvističku dimenziju i kao takve zaslužuju i opis, i objašnjenje, ali i diskusiju i debatu. Otuda i podnaslov knjige: The Gr8 Db8 (‘Velika debata’). Cijeli naslov knjige, napisan SMS stilom, privlači pažnju, budi radoznalost i “svjedoči temu”.

Samo 160 slovnih mjesta može za malu cijenu obaviti bezbroj poslova. Do danas su oba spomenuta “ograničenja” uspješno prevladana. Savremene aplikacije za komunikaciju dopuštaju mnogo slovnih mjesta pa niko i ne razmišlja o dužini poruke na taj način. S druge strane, lahko dostupni i neograničeni pristup internetu stvara privid besplatnosti pa korisnici više i ne razmišljaju o cijeni komunikacije. Nove tehnologije djeluju na dinamiku konverzacije: usmjeravaju dopisivanje na duže razgovore sastavljene od kraćih replika, a mogućnost grupnog dopisivanja utjecala je i na formiranje različitih normi u komunikaciji u zavisnosti od toga da li se piše pojedinačno ili se piše u grupi (str. 31–32).

Ipak, spomenuta ograničenja djelovala su na formiranje konvencija žanra SMS poruke. Poslati dužu poruku za istu ili manju cijenu – to je jedan od temeljnih mehanizama funkcioniranja ljudskog jezika. U pitanju je jezička ekonomija, koja u slučaju SMS poruka i nije samo jezička. U takvom mediju bjelina iza tačke i zareza postala je luksuz, “ne znam” je u nuždi moglo postati “neZnam”, a počele su se učestalo koristiti i mnoge stare i nove skraćenice. Među njima je i aBd (‘ako Bog da’), jedan od simbola bosanskog jezika u digitalnom dobu, koji još nikako da se probije do normativnih priručnika. Također, za pisanje većeg broja slova bilo je potrebno više puta pritisnuti tipke na tastaturi telefona (a – 2, b – 22, c – 222, d – 3, e – 33…), što predstavlja dodatno trošenje vremena i energije te je poželjno da se izbjegava.

Zbog navedenih prednosti novih alata za komunikaciju (omogućuju slanje dužih poruka bez naplaćivanja svake pojedinačno) danas je smanjen promet SMS poruka. Međutim, one i dalje postoje, a i neki maniri komunikacije i inovacije u jeziku i stilu razvijene u SMS diskursu prenijeli su se i na komunikaciju pomoću novih “alata”, tako da su SMS poruke i danas vrijedan korpus koji se može istraživati i na sinhronijskoj i na dijahronijskoj ravni.

Autor u predgovoru spominje da je svakodnevno dobijao mnogo pitanja o SMS porukama i skraćenicama koje se u njima koriste (OMG ‘Oh, my God’, JK ‘Just kidding’ i sl.). Nakon što se na problem osvrnuo na svom blogu, potražio je kakvu knjigu posvećenu SMS porukama, ali nije je pronašao. Čak ni njegove knjige Language and the Internet iz 2001. i Glossary of Netspeak and Textspeak iz 2004. godine nisu nudile ništa osim kratkih osvrta i obilja primjera. Postojalo je mnogo pojedinačnih istraživanja, ali ona nisu bila doprla do šire publike. Zato je nastala ova knjiga.

Autora je iznenadila činjenica da mnogi odrasli osjećaju odbojnost prema jeziku i stilu SMS poruka, naročito skraćenicama koje se u njima šire i nadao se da će nakon ove knjige bar neki od njih revidirati stav.

U prvom poglavlju (The hype about texting) autor podsjeća na nastanak servisa za slanje kratkih poruka (SMS). Još od sredine 1980-ih postojala je ideja da se unutar Globalnog sistema za mobilne komunikacije (GSM) razvije i servis za slanje kratkih poruka. U ranim 1990-im sistem je mogao biti postavljen na komercijalne osnove. Tada su SMS poruke zamijenile pejdžere kao sistem komunikacije. Isprva su poruke mogle sadržati samo dvadeset znakova.

“I iako su prve eksperimentalne poruke bile poslane (u Finskoj) 1992–3, trebalo je još pet godina ili više prije nego što se broj korisnika počeo povećavati. Prosječan broj poruka po korisniku GSM-a u 1995. bio je 0,4 mjesečno; krajem 2000. bio je tek 35.

Čini se da je start bio spor jer su kompanije imale problema da iznađu pouzdane načine naplaćivanja usluga. Ali kad su te procedure došle na svoje, komuniciranje porukama doživjelo je munjeviti rast.” (str. 4)

Od 2001. godine broj poslanih poruka raste, tako da je već 2005. premašio bilion (hiljadu milijardi).

Skupa s ekspanzijom SMS dopisivanja i tendencije da se u njima pojavljuju mnoge skraćenice umnožio se i broj novinskih napisa i komentara u kojima se dušebrižno tvrdi da skraćenice u SMS-ovima (2 go ‘to go’, CU ‘see you’…) uništavaju pismenost ili čak – jezik. (U vezi s ovim, podsjećamo na sliku koja i danas cirkulira društvenim mrežama, koja poručuje da se piše before, a ne B4, jer, zaboga, “govorimo engleski, a ne bingo”.)

Istraživanja profesora Crystala pokazala su da sva popularna uvjerenja o “štetnosti” SMS-ova ili potpuno pogrešna ili diskutabilna:

“Njihova grafička prepoznatljivost nije potpuno nova pojava. Niti je ograničena na mladu generaciju. Sve je više dokaza da više pomažu nego što ometaju pismenost. I samo se u jednom veoma malom dijelu njihova jezika koristi njihova prepoznatljiva ortografija. Bilion tekstualnih poruka možda izgleda mnogo, ali kada ih usporedimo s mnogo biliona pojava standardne ortografije u svakodnevnom životu, one izgledaju kao ništa više od nekoliko talasića na površini jezičkog mora. SMS poruke su, zaista, dodale novu dimenziju upotrebi jezika, ali će njihov dugoročni utjecaj na postojeće jezičke varijetete vjerovatno biti zanemariv. One nisu loša stvar.” (str. 9–10)

Tvrdnje iznesene u prethodnom navodu obrazlažu se i dokazuju u sljedećim poglavljima knjige.

U drugom poglavlju (How weird is texting?) razmatraju se skraćivanja riječi prisutna u porukama. Autor se osvrće na različite kontekste u kojima se ostvaruju SMS poruke, od poetskih takmičenja do službenih obavještenja i zaključuje, uzimajući u obzir rezultate istraživanja iz različitih zemalja, da je broj poruka u kojima se koriste skraćenice prilično mali. Upečatljive poruke čiji tekst vrvi skraćenicama – a baš to su one koje privlače pažnju dušebrižnih medija – veoma su rijetke, nisu tipične za svakodnevnu SMS komunikaciju, skraćivanja u njima izgledaju namjerno isforsirana. Postoje i raznovrsni obimni popisi (glosari) cyberspeaka, u kojima su navedeni izrazi poput ROTFL (‘rolling on the floor laughing’), ROTFLMAO (‘rolling on the floor laughing my ass off’) (str. 23), čak i TANSTAAFL, čije je rješenje ‘There ain’t no such thing as a free lunch’. Neki od takvih glosara navode preko 500 skraćenica, ali je vjerovatno da se samo 5% njih koristi u zbiljskoj komunikaciji.

U ovom poglavlju autor iskazuje i svoje mišljenje o utjecaju skraćenica iz jezika SMS poruka na govor. Navodi primjer mladih koji lol (‘laughing out loud’) izgovaraju i kao “lol” i kao “ell oh ell”, a čuo je i nekog odraslog da u govoru koristi imho (‘in my humble opinion’). Zaključak o ulasku novih skraćenica u govor prilično je oprezan i uopćen: “Većina će ovih inovacija vjerovatno zamrijeti; ali neke bi mogle nastaviti živjeti i uključiti nove akronime u govorni jezik” (str. 33).

Treće poglavlje (What makes texting distinctive?) posvećeno je distinktivnim obilježjima SMS poruka, odnosno njihovim osobinama čije ih kombinacije čine posebnim, svježim i atraktivnim za medijske komentare. Crystal je izdvojio sljedeća takva obilježja: piktograme i logograme, inicijalizme, izostavljanje slova, nestandardno pisanje, skraćivanje i istinske inovacije.

Logogrami su simboli koji označavaju cijele riječi (naprimjer, x ‘poljubac’, xo ‘poljubac i zagrljaj’, zzz ‘spavanje’), a piktogrami su simboli koji svojim oblikom (izgledom) predstavljaju predmete ili pojmove (naprimjer, :-), 🙁 ili ;-), koji redom označavaju osmijeh (sreću), tužno lice (tugu) i namigivanje). Simboli se nekad mogu kombinirati po sistemu rebusa (naprimjer, c u l8r ‘see you later’). Međutim, ništa od navedenog nije proizvod SMS poruka. Sve to postoji od antičkih vremena, obično kao dio jezičke igre.

Inicijalizmi su skraćenice koje se sastoje od početaka (obično prvih slova) većeg broja riječi ili dijelova riječi. Mogu se podijeliti na akronime, koji se čitaju kao obične riječi (naprimjer, NATO, UNICEF, SUBNOR), i alfabetizme, prilikom čijeg se čitanja izgovaraju slova po imenu pojedinačno, odnosno slovkaju se, speluju (naprimjer, BBC, CD, UN, SAD, USA). Oni su poznata pojava u tvorbi riječi i ortografiji, tako da proces njihova nastanka nije izvorni proizvod SMS diskursa, ali mnogi njihovi primjeri jesu.

Izostavljanje slova može se desiti u sredini i na kraju riječi (naprimjer, u našim riječima vcrs ‘večeras’, slm ‘selam’), a također nije originalna pojava koja se veže za svijet SMS poruka. Nestandardno pisanje ne treba posebno komentirati, jer SMS je mjesto čija je suština postojanja pisani tekst, a on može biti ili ne biti u skladu sa savremenim standardom. Uzrok nestandardnosti napisanog teksta može biti nepoznavanje standardnog oblika, ali uzrok može biti i jezička igra, interni dogovor, davanje oduška u dopisivanju kao obliku slobode… Ova osobina ima značajniju ulogu u jezicima u kojima se riječi pišu drukčije nego što se čitaju.

Naziv skraćivanje Crystal primjenjuje na one primjere u kojima se iz duže riječi izostavi dio koji ima značenje važno za značenje cjeline, odnosno iz riječi se izostavi cijela jedna značenjska jedinica. Tako je, naprimjer, nastalo mob (< mobitel) i bus (< autobus).

Malo je istinskih inovacija nastalih u SMS diskursu, a jedna od njih je sastavljeno pisanje dijelova skraćenica nastalih od mnogo riječi i kombinacijom postupaka skraćivanja, kao u primjeru iowan2bwu ‘I only want to be with you’, u kome je iskombinirana puna riječ (i), inicijalizam (o), skraćena riječ (wan), dva logograma (2 ‘to’ i b ‘be’), inicijalizam (w) i još jedan logogram (u ‘you’).

U četvrtom poglavlju (Why do they do it?) autor na naslovno pitanje “zašto to čine”, odnosno zašto korisnici SMS poruka pišu tako kako pišu daje odgovore odmah na početku: tako je lakše i tako je zabavno. U vrijeme nastanka knjige na tržištu su još dominirali telefoni “s tipkama”, na kojima je, naprimjer, bilo potrebno dva puta pritisnuti 7 da se na displeju dobije slovo q, a istu tipku pritisnuti četiri puta da bi se dobilo s. Tu je očigledna jedna “neprilagođenost” tipkovnice prirodnom jeziku, jer je za relativno rijetko slovo q potrebno duplo manje napora nego za s, jedno od najčešće korištenih slova (u engleskom jeziku). Da bi tipka postala “slobodna” za unošenje novog slova, bilo je potrebno malo sačekati. Servisi za predviđanje oblika riječi na osnovu početka (prediktivni unos) donekle su olakšavali stvari, ali često su izazivali situacije tipa “skuplja pita nego tepsija” pa ih je upotrebljavalo jedva polovica od korisnika koji su imali priliku. Skraćivanje riječi pojavilo se kao prirodna adaptacija korisnika jezika na tehnološku poteškoću.

Kako se onda pojavio prostor za zabavu? Prije svega, “kad god brzina postaje odlika ponašanja, pojavljuju se takmičenja” (str. 70). Takmičenja su se počela organizirati širom svijeta, a brzo pisanje poruka postalo je i vrijednost čiji se napredak bilježi u Guinnessovoj knjizi rekorda. Jedan od činilaca koji su SMS poruke učinili sredstvom za zabavu jeste ljudski ludički temperament, odnosno činjenica da je čovjek biće sklono igri. Jezičke igre poznate su od antičkih vremena pa njihovo prisustvo u SMS porukama nije iznenađujuće. Crystal (str. 71) navodi neke primjere igre postignute pomoću modifikacije (razvoja) emotikona: 🙂 ‘sretan’, :-)) ‘veoma sretan’, :-))) ‘veoma veoma sretan’, :-)))))) ‘u ekstazi’. U šalama o SMS porukama na bosanskom jeziku tvrdi se da emotikon :-)))))) označava ‘smijeh bradata čovjeka’. Neki od razvijenijih primjera igre u emotikonima su oni koji označavaju članove porodice Simpson: ~(_8^(j) ‘Homer Simpson’, 3:-) ‘Bart Simpson’, [8-* ‘Maggie Simpson’, {8-) ‘Lisa Simpson’ i, naravno, @@@@8-) ‘Marge Simpson’.

Posebna jezička “poslastica” koju su iznjedrile SMS poruke jeste SMS književnost. Forma kratke poruke pogodna je da “ugosti” ili prenese kratku pjesmu, ali SMS književnost ne tiče se samo kratkoće, nego i jezičkih osobina koje se ispoljavaju u tekstu, odnosno i drugih odlika stila SMS poruka. Popularnosti SMS književnosti doprinijela su poetska takmičenja, koja su nerijetko podržavali i finansirali telekomi. Crystal (str. 77) dovodi SMS poeziju u vezu s japanskim haikuom ili velškom književnom formom englyn. Kaže da je “očekivati od pjesme da stane u 160 znakova jednako besmisleno kao i da stane u tri retka sa po 5, 7 i 5 slogova”, što je forma haikua, ali dodaje da ako stavimo takvu disciplinu u ruke majstora, rezultat može biti poetska magija.

U ovom poglavlju autor navodi dosta podataka o razvoju SMS književnosti. Među autorima i autoricama koji stvaraju književnost u SMS stilu ističu se Yoshi iz Japana sa SMS romanom Deep Love (2004), Qian Fuchang iz Kine s romanom Out of the Fortres (2004), Xuan Huang iz Kine s ljubavnom pričom Distance (2005), Norman Silver iz UK sa zbirkama poezije Laugh out Loud 😀 i Age, Sex, Location (2006) te Hannu Luntiala iz Finske s romanom The Last Messages (2007), sastavljenim od 332 strane teksta od samih SMS-ova.

U petom poglavlju (Who texts?) predstavljeno je dosta podataka o korisnicima SMS poruka. Norveški istraživač Richard Lung objavio je 2005. godine rezultate svog istraživanja koje je sproveo na slučajnom uzorku građana Norveške. Prema istraživanju, najgorljiviji korisnici SMS-ova su tinejdžeri i mladi do 25 godina, ali su i 2,7 procenata starijih od 65 godina razmjenjivali SMS poruke svaki dan. Tinejdžeri i mladi do 25 godina više u porukama koriste skraćenice, ali je zanimljivo da mlađe punoljetne osobe pokazuju izraženu tendenciju da velika slova i interpunkciju upotrebljavaju u skladu sa standardnim jezikom. Istraživanje je pokazalo da 40% žena i 35% muškaraca svakodnevno piše poruke.

Značajna prednost SMS poruka u odnosu na govorne pozive bila je cijena. Zbog toga su bile popularne među mlađom populacijom, a također je korištenje poruka često bilo doživljavano kao znak pripadanja grupi, odnosno mladima. Osim toga, navodi se i komentira niz drugih prednosti, kao što su dopisivanje u prostorima gdje je buka ili gdje se zahtijeva tišina, mogućnost da se dopisuje dok se radi još neki posao, smanjena očekivanja u vezi sa početkom i krajem konverzacije, bez pretjerivanja u uvodima i odjavama… Naravno, sve te pojave mogu se različito ispoljavati u različitim kulturama.

Šesto je poglavlje naslovljeno What do they text about? Pitanje iz naslova na prvi pogled izgleda banalno, ali kad se uzme u obzir koliko je teško dobiti uvid u tuđe poruke, odnosno skupiti korpus, onda postaje jasno kakav je izazov u pitanju. Crystal uspoređuje iskustvo skupljanja SMS-ova sa svojim ranijim iskustvima skupljanja mejlova i podataka iz internetskih “pričaonica” (chatroom), koji su mu bili potrebni dok je pripremao knjigu Language and the Internet. Sakupiti kolekciju SMS-ova bilo je mnogo teže, jer su ih korisnici doživljavali kao nešto intimnije od ostalih vidova dopisivanja. Osim toga postavlja se niz etičkih pitanja koja se tiču ulaženja u privatnost pošiljalaca i primalaca, potom sakupljanja metapodataka ili same sposobnosti istraživača da razumije poruke udaljene od izvornog konteksta.

Ipak, posvećeni istraživači mogu prikupiti dovoljno velik korpus. Spomenuti Richard Lung sakupio je svega nekoliko stotina poruka, ali je to bilo dovoljno da pokaže određene tendencije. Neki od njegovih zaključaka su: dvije trećine SMS poruka su jednostavne (jedna rečenica); 82% poruka uopće nema velikih slova, a u 11% veliko je samo prvo slovo; samo 10% poruka ima neki uvodni ili završni pozdrav, većinom potpuno jednostavan, u obliku jednog slova ili emotikona; veoma mali broj poruka sadrži skraćenice bilo koje vrste – svega 6%; većina poruka tiče se tema koje su u vezi s jednostavnim odgovorima na pitanja ko, šta, kad i gdje, a veoma rijetko sa složenijim obrazloženjima na pitanja kako i zašto (str. 105).

SMS poruke vrše niz društvenih i obavijesnih funkcija. One mogu biti prilika da se vodi “direktan razgovor bez direktnog kontakta”, da se organizira vrijeme, timski rad, može biti i sredstvo uznemiravanja, reklamiranja, čestitanja, širenja obavijesti ili upozorenja, ali i zabave i “ubijanja vremena”.

U sedmom poglavlju (How do other languages do it?) predstavljaju se tendencije koje je autor uspio registrirati na osnovu uvida u relativno mali broj SMS poruka do kojih je došao a koje nisu na engleskom jeziku. Teško je doći do većeg korpusa takvih poruka i autor priznaje da su primjeri koje navodi samo ilustracije, jer na osnovu “posrećenih” primjera do kojih je došao ne može iznositi čvrste tvrdnje o stanju u drugim jezicima. Prilikom skupljanja građe morao se najviše osloniti na rođake i saradnike iz inozemstva ili na opservacije i izjave korisnika koji su vlastita iskustva o korištenju SMS poruka zapisivali na različitim internetskim forumima i sličnim “lokacijama”. U jezicima koji se koriste latiničnim pismom stvari su se obično kretale u smjeru sličnom kao u engleskom, ali ipak je svaki jezik morao proći vlastiti put prilagođavanja novom mediju, naročito ako tehnički uvjeti ostavljaju mogućnost da se koristi samo engleski alfabet. To, naprimjer, dovodi do skoro redovnog izostanka dijakritika u bosanskom. Jezici koji se ne koriste latinicom imali su drukčije izazove. U ovom poglavlju autor analizira zanimljive pojave (piktograme, logograme, inicijalizme, akronime, miješanje kodova…) u nekoliko jezika, kao što su italijanski, španski, francuski, poljski, japanski, arapski, tagalog, mađarski, češki i kineski.

Završno poglavlje (Why all the fuss?) razmatra “čemu sva ta frka” u vezi sa SMS porukama. Ono što je bilo i motivacija za nastanak knjige bila su mnogobrojna proročanstva da će pisanje poruka sa bezbrojnim skraćenicama uništiti pismenost, (engleski) jezik, generacije koje pišu SMS poruke, jer će im osiromašiti vokabular, imat će loše izražavanje i slabije ocjene… Naravno, iza svih proročanstava nisu stajala nikakva istraživanja – samo predrasude. Pojave vezane za SMS poruke u kojima je dolazilo do nekih ekstremnih situacija (navodno, cio školski esej u obliku SMS skraćenica) bile su namjerno izazvane i jedinstvene, ali su dopirale do medija i predstavljane kao odlika izražavanja cijelih generacija. Iskustvo učitelja, onih koji pregledaju školske zadatke, pokazalo je da su SMS skraćenice u tekstovima izuzetno rijetke i obično rezultat žurbe ili slučajnosti, a ne nesposobnosti da se piše standardnim jezikom. Mediji i dobar dio javnosti radije krive nove tehnologije da uništavaju pismenost, umjesto da prepoznaju potencijal koji imaju da doprinesu povećanju pismenosti. Posljednje poglavlje autor završava priznanjem da je fasciniran SMS porukama, jer su one posljednja (najsvježija) manifestacija sposobnosti čovjeka da bude lingvistički kreativan i da jezik prilagodi novim zahtjevima te da u SMS-ovima svjedočimo “evoluciji jezika u malom” (str. 175).

Nakon ovih poglavlja u knjizi su glosar, dva dodatka i indeks imena i pojmova.

U glosaru je kratko definirano oko 80 pojmova, od kojih se neki tiču lingvistike, a neki komunikacijskih tehnologija.

Prvi dodatak sadrži SMS skraćenice koje se koriste u porukama na engleskom jeziku. Predstavljene su u obliku tabele sa dva stupca: lijevo je skraćenica, a desno njeno značenje, odnosno zapis na standardnom jeziku. Ovaj dodatak je na 10 stranica.

U drugom se dodatku na isti način na 31 strani predstavljaju skraćenice koje se koriste u SMS porukama na 11 drugih jezika: kineskom, češkom, holandskom, finskom, francuskom, njemačkom, italijanskom, portugalskom, španskom, švedskom i velškom. Svaki od ovih završnih dijelova knjige ima veliku informativnu vrijednost i može se koristiti kao nezavisan tekst.

Iako su društvene mreže i aplikacije za instant dopisivanje u savremenom svijetu značajno umanjile promet i značaj SMS poruka, Crystalova knjiga Txtng: The Gr8 Db8 i dalje predstavlja koristan izvor podataka o funkcioniranju jezika i novim tehnologijama. Ona može biti korisna učenicima i nastavnicima, istraživačima, ali i širokoj publici.

Podaci predstavljeni u ovoj knjizi u nastavi se mogu koristiti za različite ciljeve, kao što su:

(1) motivacija učenika u uvodnom dijelu časa o bilo kojoj temi,

(2) kao dodatni materijal za obradu gradiva iz oblasti medijske kulture,

(3) kao argumenti u razrednoj debati o temi kako je dopisivanje kratkim porukama (SMS) utjecalo na jezik svakodnevne komunikacije,

(4) kao dobra ilustracija jezičkog mehanizma tvorbe skraćenica prilikom obrade gradiva pravopisa ili tvorbe riječi,

(5) kao samo jedan od primjera kako nove tehnologije općenito djeluju na pismenost i jezičku kulturu,

(6) kao poticaj da se na nastavi književnosti u formi SMS poruke napiše pjesma ili “veoma veoma kratka priča”,

(7) kao vježba sažimanja i odvajanja bitnog od nebitnog na časovima jezičke kulture…

Bosnisti se nisu naročito angažirali da ispitaju SMS diskurs u zlatno doba SMS poruka (takvim smatram prvo desetljeće 21. stoljeća). Ova knjiga može biti dobar podsjetnik na pojave koje smo propustili istražiti i ohrabrenje da podatke o SMS diskursu uključimo u veća istraživanja bosanskog jezika ili priredimo resurse koji će podatke o SMS diskursu na bosanskom jeziku učiniti dostupnim za komparativna i općelingvistička istraživanja. Također, ova knjiga bi nas mogla potaknuti na razmišljanje o izgradnji opsežnog elektronskog korpusa SMS poruka, koji bi uveliko olakšao istraživanje SMS diskursa na bosanskom jeziku.

Čitaoci koji se jezikom ne bave profesionalno mogu uživati u ovoj knjizi kao u zbirci zanimljivih podataka o razvoju SMS komuniciranja, razlikama koje postoje u njihovoj primjeni u različitim dijelovima svijeta, SMS književnosti i sl. Usput će, svakako, doći u doticaj sa podacima o važnim lingvističkim pojavama poput jezičke kreativnosti, jezičke promjene i jezičke norme, što će im omogućiti da prema njima zauzmu umjerene stavove i ne padnu pod utjecaj jezičkih mitova kreiranih u medijima.

Hvala na čitanju.

Preporučite tekst svojim prijateljima i pratite me na društvenim mrežama Facebook i Instagram.