(Ottar Grepstad, ur., Language museums of the world: Institutions, websites, memorials, Centre for Norvegian Language and Literature, Ørsta, 2018, 134 str.)

Želja mi je da na blogu podijelim s vama zanimljive podatke o lingvističkim knjigama koje čitam, nadajući se da ću vas motivirati da ih i vi pročitate, ako ste u mogućnosti, ili da se okoristite koliko možete čitajući moj tekst, ukoliko vam se ne bude dalo da sami pročitate cijelu knjigu.

Knjiga koju predstavljam u ovom tekstu, kako joj i ime kaže, posvećena je jezičkim muzejima svijeta. Omogućava veoma dobar uvid u jedan segment bavljenja jezikom na koji se u Bosni i Hercegovini još ozbiljno i ne pomišlja, a to je promoviranje jezika, jezičke raznolikosti, istraživanja i poučavanja jezika na zabavan način, uz oslanjanje na lokacije koje se mogu posjetiti, svojevrsni lingvistički turizam, da ne kažem “hodočašće”.

Knjiga Language museums of the world, koju je priredio Ottar Grepstad a izdao Centar za norveški jezik i književnost Ørsta u matru 2018. godine, pregledan je i informativan katalog svjetskih muzeja posvećenih jeziku. Ovaj katalog plod je desetogodišnjeg traganja za informacijama o jezičkim muzejima u svijetu. Ista institucija objavila je 2009. godine preliminarni katalog Museums of language and written culture in the world, u kome su predstavljena 22 muzeja i još 12 institucija koje su bile u fazi pripreme. U katalogu A world of languages and written culture iz 2015. godine predstavljeno je 58 jezičkih muzeja. U katalogu iz 2018. godine broj predstavljenih muzeja porastao je na 80 aktivnih institucija koje se nalaze u 31 zemlji svijeta.

Knjiga počinje predgovorom (str. 5–6), u kome se određuje njen predmet, metodologija, historijat nastanka te najavljuje struktura i sadržaj. Jezički muzeji određeni su kao muzeji posvećeni informacijama o jeziku te poučavanju ili istraživanju jezika. Ističe se da je jezik “kulturno, društveno ili političko pitanje kao i lingvističko” pa se u širem smislu u jezičke muzeje mogu uključiti “institucije koje se bave pisanom ili govornom kulturom kao svojom ključnom temom” (str. 5). Jezičkim muzejima smatraju se samo institucije posvećene dominantno jeziku ili pisanoj kulturi, a ne i arheološki ili historijski muzeji koji između ostalog imaju pojedine odsjeke posvećene jezičkim temama, historiji pisanja, pismenosti, knjige, štampe ili komunikacije. U principu, ni muzeji književnosti ne bave se baš jezikom i jezičkim pitanjima, ali su neki od njih uključeni u knjigu kao podsjetnik da je jezik, kao i književnost, važan dio kulture i da je “granica između muzeja jezika i muzeja književnosti sve, samo ne oštra” (str. 5).

Jezički muzeji veoma su mlade institucije, kad se uzme u obzir činjenica da je jezik pojava koja prati čovječanstvo od samog početka postojanja. Najstariji jezički muzej je Ivar Aasen Centre u Norveškoj, osnovan 1898. godine. Najstariji muzej o pisanoj kulturi je Deutsches Buch- und Schriftmuseum u Njemačkoj, otvoren 1884. godine. Skoro polovica od predstavljenih 80 muzeja nastala je nakon 2000. godine, a značajan dio ostalih nije nastao prije 1990. godine.

Podaci o muzejima predstavljenim u knjizi prikupljeni su na osnovu preživanja interneta i na osnovu konsultacija s muzejskim mrežama, diplomatskim predstavništvima u Norveškoj i drugim izvorima koji su mogli doprinijeti istraživanju. Neki su muzeji doprinijeli predstavljanju drugih muzeja.

Središnji dio knjige bavi se predstavljanjem pojedinih muzeja (str. 9–97). Među 80 predstavljenih muzeja 6 ih je posvećeno jeziku kao pojavi i jezicima svijeta (npr. Grimmwelt, Njemačka, i National Museum of Language, SAD), 33 su posvećena pojedinom jeziku ili grupi jezika (npr. Afrikaans Language Museum and Monument, Južnoafrička Republika, i Esperanto Museum, Češka Republika), 15 su muzeji posvećeni pisanju i pisanoj kulturi (npr. Gutenberg Museum, Njemačka, i Musée Champollion, Francuska), 11 su muzeji posvećeni osobama (npr. Muzej Vuka i Dositeja, Srbija, i Noah Webster House, SAD), a 15 je digitalnih muzeja. Podaci o digitalnim muzejima svode se na veoma kratki opis i izravnu poveznicu na njihovu internetsku lokaciju. Ostalim muzejima posvećena je po jedna stranica prostora. U prvom dijelu stranice je jedna ili više fotografija, a u drugom dijelu osnovni podaci o pojedinom muzeju.

U knjizi su navedene i dostupne informacije o započetim projektima i muzejima koji tek treba da budu otvoreni (str. 99–105), muzejima koji su bili planirani, ali nikad nisu realizirani (str. 109–112) i Međunarodnoj mreži jezičkih muzeja (str. 113–116). Knjiga je opremljena i popisom godina i datuma značajnih za promoviranje jezika i jezičke raznolikosti, jezičkih festivala i velikih jezičkih spomenika u svijetu (str. 117–125) te indeksima predstavljenih muzeja organiziranih prema državama u kojima se nalaze i po godini osnivanja (str. 129–133).

Prošlost jezika dio je prošlosti čovječanstva, iz koje se može učiti o funkcioniranju svijeta i mogu se stjecati znanja potrebna za budućnost. Naravno, može se i pogrešno učiti, ako se u kreiranju sadržaja dopusti lijenost, neznanje, predrasude i zloupotrebe, kakva je, naprimjer, prisutna u populističkom proglašavanju M. H. Uskufija “ocem bosanskog jezika” na spomen-ploči u Dobrnji kod Tuzle.

Nadam se da će ovaj prikaz doprinijeti poznatosti knjige Language museums of the world čitaocima u Bosni i Hercegovini, a da će podaci o jezičkim muzejima predstavljeni u njoj biti podsticaj da se počne razmišljati o osnivanju sličnih institucija u Bosni i Hercegovini. Veoma bih se obradovao ako bi neka poduzetna i kompetentna mlada osoba, možda i neko od mojih studenata, osnovala bar jednu ovakvu instituciju (ili kompaniju) u Bosni i Hercegovini i napravila od nje dobar posao, tj. učinila je korisnom, poučnom i zabavnom s jedne strane te nezavisnom, samoodrživom i profitabilnom s druge strane.

Muzeji predstavljeni u ovoj knjizi svjedoče da lingvistika ima potencijala da bude dio privrede i na taj način. Ovaj tekst je zasad samo informacija, a možda će postati i inspiracija. U svakom slučaju, do knjige Language museums of the world: Institutions, websites, memorials može se doći jednim klikom ovdje.

Ako i ne pokrenemo muzej, fotografije i informacije iz knjige mogu se upotrijebiti na različite načine, naročito u nastavi jezika i književnosti, naprimjer, kao pomoćni materijal prilikom učenja o postanku jezika, pisma, štampe ili pojedinim osobama (Champollion, braća Grimm…).

Moj kraći tekst o ovoj knjizi možete pročitati ovdje. Zanimljiv intervju s autorom knjige dostupan je ovdje.

Hvala na čitanju.

Prepoučite tekst svojim prijateljima i pratite me na društvenim mrežama Facebook i Instagram.